text
stringlengths
0
634k
Källor
Ljungväxter
auriculata
Port lotniczy Harbin-Taiping (IATA: HRB, ICAO: ZYHB) – międzynarodowy port lotniczy położony 33 km od Harbin, w prowincji Heilongjiang, w Chińskiej Republice Ludowej.
Przypisy
Linki zewnętrzne
Harbin-Taiping
Harbin
Tadesse Getahon () es un deportista de Israel que compite en atletismo. Ganó una medalla de plata en el Campeonato Europeo de Atletismo Sub-23 de 2019, en la prueba de 10 000 m.
Referencias
Atletas de Israel
Mošćenice – srednjovjekovni utvrđeni istarski gradić udaljen 14 km od poznatog ljetovališta Opatije, povrh malog ribarskog mjesta Mošćenička Draga (udaljeno 2,5 km) u istoimenoj općini. Nalazi se na brijegu visokom 173 m na istočnim padinama planine Učke s prekrasnim pogledom na Kvarner te otoke Krk i Cres. Ulaz u grad je dostupan samo s jedne strane i to na mjestu gdje se nalaze gradska vrata dok je s ostalih strana gradić okružen padinom koja se strovaljuje sve do mora. Stubištem su spojene s prostranom plažom na Sv. Ivanu u Mošćeničkoj Dragi. U gradu se nalaze brojni kulturno urbanistički spomenici uključujući župnu crkvu Sv. Andrije, crkvu Sv. Bartola iz 1628. i crkvu Sv. Sebastjana iz 1501. s karakterističnim trijemovima zvanim "lopica", kuće Negovetić, Rubinić, i Dešković, Kaštel, gradska vrata te toš-mlin i tijesak za masline. Mošćenice su omiljeno izletište brojnih grupa turista ali i polazište ljubitelja pješačenja i planinarenja na putu prema starim, napuštenim selima, planine Učke do kuda vodi pješačka staza. Grad koji je mijenjao vladare (ilirsko pleme Liburni, Slaveni, glagoljaši, grofovija Walsee, Devinska grofovija, Habsburzi, Isusovci, u modernim vremenima Austro-Ugarska, Italija, Jugoslavija, pa Hrvatska) nudi nam bogat pogled u prošlost, a svojim kamenim zidinama i uskim kalama privlači u svoju unutrašnjost u kojoj još i sada, reklo bi se poetski, žive duhovi srednjovjekovnih priča.
Povijest
Mošćenice – istarski grad s prošlošću koja seže u prapovijesno vrijeme na što upućuju mnoga arheološka nalazišta, na ovom području sjeveroistočne Istre u prapovijesno doba živjeli su Liburni, jedno od ilirskih plemena. Po tom se plemenu ovaj dio Istre još i dan-danas zna nazivat Liburnijom, Liburni su bili stočari i vješti pomprci koji su sa svojim karakterističnim brzim brodicama na vesla zadavali problema i Rimljanima, poznatim pomorcima i ratnicima. Zato je rimska vojska uvrstila u svoju ratnu flotu njihove brodice – liburne.
Početkom naše ere Rimljani osvajaju cijelu Istru, te podvrgavaju svojoj vlasti i Liburne. Oni osnivaju nove gradove, ali svoju upravu smještaju u postojeća liburnijska naselja. U VII. st. Liburniju naseljavaju Hrvati. Sto godina kasnije franačka država zaposjeda Istru, dok Liburnija postaje dijelom hrvatske države, koja dostiže vrhunac svoje moći za vrijeme kralja Tomislava (oko 910. – 928.) i Petra IV. Krešimira (1058. – 1074.), a protezala se uz morsku obalu od rijeke Cetine u Dalmaciji sve do rijeke Raše u Istri.
Nakon propasti hrvatske države, na poč. XII. stoljeća, Liburnija, a time i Mošćenice, postaje dio njemačkog carstva. Od tada su Mošćenice dugotrajno, sve do 1945. godine, ostale pod tuđinskom vlašću.
Mošćenice se prvi put spominju, kao samostalna komuna u posjedu Kastavske gospoštije, već 1374. godine, u oporuci pisanoj na njemačkom jeziku grofa Ugona iz Duina (Devin), ali i u glagoljskom pisanom dokumentu iz 1395. godine, kojim su se određivale granice između Mošćenica i Košljaka. Vlasnici Mošćenica su bili poljski biskupi, grofovi iz Duina te grofovi Walsee. U drugoj polovici XV. st. grofovi Walsee ustupaju svoj posjed u Liburniji caru Fridrihu III Habsburškom. Na jedinim gradskim vratima uklesan je habsburški grb iz 1634. godine. Na vrhu brijega, kamo vode sve krivudave uličice, dominira trobrodna barokna crkva Sv. Andrije koja je današnji izgled dobila u XVIII. st., a nalazi se na glavnom trgu. Na glavnom oltaru je pet kamenih kipova I. Contierija (početak XVIII. st.) a u crkvi su bogato rezbarene korske klupe. U crkvenom lapidariju čuva se pučka kamena plastika iz XVII. st.
U periodu od 1637. do 1733. godine, neposredni su posjednici Mošćenica bili Isusovci iz Rijeke.Tada su Mošćenice 1637. godine dobile gradski statut. Javne isprave, urbari, notarski zapisi, statuti od XIV. do XVII. stoljeća pisani su hrvatskim jezikom – glagoljicom, koja je na istarsko-kvarnerskom području doživjela najveću primjenu i procvat.
Povijesna 1848. godina je bila prelomna u konačnom razrešavanju feudalnih odnosa na širem prostoru Europe, kada i u Mošćenicama počinje period moderne uprave, iako je područje Liburnije sve do kraja prvog svjetskog rata, izuzevši razdoblje Napoleonovih Ilirskih provincija na početku XVIII. stoljeća, dio Austrije, odnosno od 1867. dio Austro-Ugarske.
Mošćenice su 1896. godine postale sjedište samostalne općine, ali su i one doživjele sudbinu ostalih srednjovjekovnih gradova – njihovo se stanovništvo počinje spuštati na more i stvarati jezgru novog naselja, Mošćeničku Dragu koja je ponovno postala općinom nakon osamostaljenja Republike Hrvatske od Jugoslavije nakon što je podijeljena bivša općina Opatija.
Stanovništvo
Znamenitosti
Crkva sv. Andrije: u župnoj crkvi sv. Andrije u Mošćenicama nalazimo sliku sv. Andrija i sv. Cezarej
Etnografski muzej
Naselja u Primorsko-goranskoj županiji
Finalen av världsmästerskapet i fotboll 1990 spelades den 8 juli 1990 på Roms Olympiastadion för att kora turneringssegrare och var en repris på den senaste finalen 1986 där Argentina slog Västtyskland med 3–2. Västtyskland tog revansch genom att slå Argentina med 1–0 och blev det tredje landslaget som vunnit tre VM-titlar, efter Brasilien (1958, 1962 och 1970) och Italien (1934, 1938 och 1982), och även det första landslaget som nådde tre VM-finaler i rad.
Vägen till finalen
Matchen
Final
Relationer mellan Argentina och Västtyskland
Sportevenemang i Rom
Rom under 1900-talet
Polyalthia hirtifolia este o specie de plante din genul Polyalthia, familia Annonaceae, descrisă de James Sinclair. A fost clasificată de IUCN ca specie pe cale de dispariție (stare critică). Conform Catalogue of Life specia Polyalthia hirtifolia nu are subspecii cunoscute.
Referințe
Polyalthia
«Изделие П» — опытный советский истребитель-перехватчик конца 1950-х годов, созданный в ОКБ-1 Павла Сухого. Был построен прототип; из-за проблем с двигательной установкой и вооружением в серию не пошёл.
История создания
Вскоре после разработки самолётов С-1 и Т-3 — первых для восстановленного в 1953 году ОКБ Сухого — в Отделе общих видов началось эскизное проектирование самолёта «перехватчик первый» П-1, предназначавшегося для работы в системе перехвата «Ураган-1». Машина разрабатывалась на основании постановления Совета министров с конца 1954 года. Основным вариантом был двухместный самолёт, хотя рассматривался и одноместный вариант.
Первоначально для установки на перехватчик рассматривались три варианта двигателей: два АЛ-9, один АЛ-11 или один Р15Б-300. Первые два варианта отпали, так как до конца испытаний не вышли из «бумажной стадии» и прототип решено было оснастить Р15Б-300. Но и этот двигатель сильно запаздывал, поэтому на самолёт был установлен уже находящийся в производстве АЛ-7Ф. Эскизный проект П-1 предусматривал лобовой воздухозаборник с размещением в наплыве над ним одной из антенн РЛС по типу опытного Т-3. Однако из-за размеров РЛС подобное решение не могло быть применено, поэтому П-1 стал первым самолётом ОКБ Сухого с боковым размещением воздухозаборников. На передней кромке крыла треугольной формы выделялся характерный «уступ» (аналогичный таковому на Т-3), рекомендованный ЦАГИ. Топливо располагалось в двух фюзеляжных и четырёх крыльевых баках общей ёмкостью 2410 литров. Вместе с подвесным баком объёмом 950 л запас топлива должен был обеспечить дальность 1400 и 2000 км соответственно.
Опытный экземпляр был построен в июне 1957 года; к 10 июня перемещён на аэродром ЛИИ. Первый полёт на П-1 состоялся 12 июля в Жуковском (лётчик-испытатель Н. И. Коровушкин). Затем к испытаниям подключился лётчик ЛИИ Э. В. Елян. До 26 ноября самолёт совершил четыре испытательных полёта. В то же время на заводе № 153 в Новосибирске начали строить три самолёта под запланированные ТРД Р15Б-300. Тем не менее, вначале не удалось довести до рабочего состояния систему перехвата «Ураган-1», затем в пользу К-8 были прекращены работы по ракетам К-7.
В 1958 году П. О. Сухой предложил вариант низковысотного перехватчика П-2, в котором П-1 оснащался РЛС «Пантера» и двумя ракетами «воздух-воздух» К-9. Однако для автоматизированного наведения П-2 с помощью разрабатывавшейся системы «Воздух-1» возникла необходимость в самолёте-ретрансляторе. В это время ОКБ Сухого начало проектирование тяжёлого перехватчика Т-37 и не имело возможности заниматься разработкой двух самолетов одновременно. Это обстоятельство поставило точку в истории П-1; опытный самолёт некоторое время использовался в качестве летающей лаборатории, а затем был пущен на слом.
Вооружение
В обоих вариантах перехватчик оснащался подкрыльевыми точками подвески. В варианте П-1 боевая нагрузка самолёта варьировалась. Предусматривалась подвеска двух ракет К-7, либо двух АРС-212 и пятьюдесяти АРС-57 либо 32-х турбореактивных ТРС-85, стабилизировавшихся вращением.
Авионика
В состав системы управления самолётом входил автопилот АП-28. Наведение перехватчика должно было осуществляться в автоматизированном режиме. Кроме того, в состав оборудования входил радиовысотомер РВ-У, гирокомпас ГИК-1, передатчик РСИУ-4, интерком СПУ-1 и некоторое другое оборудование.
Модификации
П-1 — базовая версия.
П-2 — вариант низковысотного перехватчика с РЛС «Пантера» и ракетами К-9. Оснащался двумя двигателями ВК-11.
Оценка самолёта
П-1 рассматривается как достаточно передовой для своего времени перехватчик, техническими решениями напоминающий F-104B.
Однако опытный П-1 с двигателем меньшей тяги, лишённый РЛС, аппаратуры наведения и вооружения, позволял лишь определить взлётно-посадочные характеристики и параметры устойчивости и управляемости на некоторых режимах, а также оценить саму платформу. Однако в условиях срыва поставки запланированных двигателей и вооружения самолёт оказался не нужен ни заказчику, ни ОКБ Сухого.
Примечания
Литература
Неосуществлённые проекты советской военной авиации
Реактивные истребители СССР
Однодвигательные реактивные самолёты
Neil Hamilton ist der Name folgender Personen:
* Neil Hamilton (Schauspieler) (1899–1984), US-amerikanischer Schauspieler